TOP SECRET

ŠIMIĆ-ĐINĐIĆ: U pravosuđu BiH jedino je efikasna samo korupcija

 

Ne postoje adekvatne riječi, kojima bi se moglo opisati hohštaplersko, dekadentno i lopovsko pravosuđe Bosne i Hercegovine, koje je javnosti pokazalo i dokazalo, da ništa ne umije, ali da jedino umije korupcija u bh. pravosuđu. Vjerojatno je razlog tomu, što su u ključne političke i pravosudne strukture zasjeli manijakalni depresivci, infatilni i maligni narcisi, neizlječivi psihopati, zloćudni sociopati, bolesni egoisti bezosjećajni i korumpirani trolovi, lišeni svakog dobrog glasa i stida.

Njihova inertnost i linija manjeg otpora, kako se drugačije zove „nezamjerenje“ s organiziranim kriminalom i korupcijom, učinili su pravosuđe dekadentnim i neozbiljnim, ali istodobno omogućavajući, da kriminalci i dalje hodaju kao „najugledniji“ građani ove zemlje, umjesto da svoje grijehe okajavaju na optuženičkoj klupi sudova Bosne i Hercegovine.

Ceh korumpiranog bh. pravosuđa plaćaju građani Bosne i Hercegovine, svojim zdravljem, financijama, opasnošću po vlastiti život i život bližnjega, u kojemu su usljed mita i korupcije koji vedre i oblače institucijama državnog, federalnog i kantonalnog pravosuđa dovedeni u stanje opće pravne i fizičke nesigurnosti, stanje nespokoja i ne mira.

Pakao ili izvorno Inferno prvi je dio epskog spjeva Božanske komedije talijanskog pjesnika  Dantea Alighierija. U Paklu započinje njegovo putovanje s Vergilijem, koji će ga voditi kroz sva tri duševna stanja sve do samoga Boga. Sastoji se od 33 pjevanja u kojima je pakao kroz svoje grijehe i otuđenost od Boga alegorijski prikaz zemaljskoga svijeta i njegove izopačenosti ljudskih strasti, opačina i poroka.

U drugom pjevanju, Vergilije i Dante nastave putem prema vratima pakla na kojima stoji upozorenje: „Svi vi koji ulazite, ostavite svaku nadu!“ Ova rečenica, koja na talijanskom glasi „Lasciate ogne speranza, voi ch’intrate“, savršeno oslikava naše bh. pravosuđe, koje usljed svoje korumpiranosti i kompromitantnosti ne može omogućiti svojim građanima nadu u bolje sutra u ovome svijetu kriminala i korupcije i opačina, u kojemu je ljudska narav dosegla vrhunac svoje izopačenosti u kriminalu.

Na ovu pak reakciju potaknula  me izjava Milana Tegeltije. Radio Televizija Republike Srpske (RTRS) prenijela je intervju predsjednika VSTV-a BiH Milana Tegeltije, a koji prije dva dana dao novinskoj agenciji RS-a „Srni“. Predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog savjeta /VSTS/ Milan Tegeltija izjavio je prije dva dana u intervjuu Srni, da će „epidemija virusa korona puno uticati na efikasnost rada pravosuđa u BiH i da će biti potrebni značajni napori da se vrati na pozicije prije ove krize“.

I bez pojave korona virusa, kao da je pravosuđe BiH ikada i bilo efikasno! U najmanju ruku, ovakvo ponašanje i tvrdnje Milana Tegeltije iritiraju mentalno zdravlje iole svakog normalnog čovjeka u državi i zaslužuju krajnju osudu i gađenje, ali ujedno i Tegeltijino odbijanje prihvaćanja odgovornosti, kao prvog čovjeka VSTV-a za katastrofalno stanje u bh. pravosuđu.

Tegeltija ne prestaje, da „između reda“ kroz svoje isprazne fraze, inače poznatiji, kao „pčela koja mnogo zuji u pravosuđu, a malo meda daje“, da poručuje javnosti: „ne vjerujte sebi i svojim očima, meni vjerujte“ – tzv. „Ubijanje u pojam“!

„Efikasnost“ Tegeltijinog pravosuđa najbolje se pokazala na predmetima „Dženan Memić“ i „David Dragičević“, zbog kojih je pravosuđe BiH uzdignuto na stup srama, na domaćem, međunarodnom i svjetskom nivou, u očima struke učinilo ga u potpunosti dekadentnim.

Primjeri su brojni od predmeta Dženan Memić u kojemu predmetu imamo „Pravdu na čekanju“ u kojemu je postalo evidentno i očigledno, da je od strane pravosudno – policijskih djelatnika, predvođenih Dalidom Burzić, izvršeno namjerno zataškavanje i prikrivanje dokaza u slučaju ubojstva Dženana Memića, sa ciljem neotkrivanja pravih ubojica Dženana Memića, pri čemu su u toj namjeri prikrivanja pravih ubojica Dženana Memića, lažno optužene dvije osobe Ljubo i Bekrija Seferović, a koji sa kritičnim događajem nisu uopće povezane, što je presudom Kantonalnog suda u Sarajevu dva puta i utvrđeno.

Nekoliko puta je Visoki predstavnik OHR-a u BiH dr. Valentin Inzko, u Vijeću sigurnosti u UN-u, spomenuo u svome Izvještaju predmete „Memić“ i „Dragičević“, kazavši, da se „BiH također suočava sa dubokim razočarenjem javnosti kada je riječ o naizgled upitnoj sposobnost krivičnopravnog sistema da se pozabavi korupcijom i riješi problem organiziranog kriminala. Na primjer, u Banja Luci, već skoro dvije/tri godine traju svakodnevni javni protesti, uključujući i demonstracije desetina hiljada građana u danima prije izbora, potaknutim onim što aktivisti opisuju kao vladino zataškavanje istine u slučaju sumnjive smrti Davida Dragičevića u martu. Slučaj ovog mladog studenta mora se pod hitno riješiti, i ja ću nastaviti izvještavati o ovom slučaju. Ovaj, kao i sličan slučaj u Sarajevu (predmet „Dženan Memić), izazvali su ogorčenje javnosti, a to, nažalost, nisu jedini takvi slučajevi. Oni su simptomatični za postojeće stanje vladavine prava, kao i za suštinsko razočarenje među građanima kada je u pitanju vladavina prava“ – naveo je Inzko.

Predmeti Dženan Memić i David Dragičević su predmeti čije štetne posljedice su prešle granice entiteta, i uništili integritet i kredibilitet pravosuđa, i ti predmeti su u nadležnosti Tužiteljstva BiH. Radi se o koruptivnom ponašanju ogromnih razmjera kojima je dovedeno u pitanje funcionisanje cijelog sistema pravosuđa. Ovakvim postupcima su sasvim sigurno ugroženi interesi Bosne i Hercegovine (član 7. Zakona o Sudu BiH). Za to vrijeme, potkovani Tegeltija poručuje na svome Facebook proflilu, ne tako davno, „Hakuna matata“ – što u prijevodu znači „život bez briga i odgovornosti“.

Pravosuđe Bosne i Hercegovine se nikada neće oporaviti od posljedica ova dva slučaja/virusa (predmeti: Memić i Dragičević), kojima su nanijete ogromne štetne posljedice za državu Bosnu i Hercegovinu koja na ovaj način pokazuje da svjesno opstruiše svoju najvažniju obavezu koju ima kao država tj. da zaštiti život svojih građana provođenjem odgovorajuće istrage o ovim ubistvima. Slučajevi su poprimili razmjere organiziranog kriminala zbog broja sudionika (tužilaca, sudskih vještaka, policijskih službenika itd.) za koje postoji osnov sumnje da su svojim radnjama (lažnim istragama, lažnim vještačenjima, lažnim iakazima svjedoka, podmetnutim tragovima, uništenim dokazima itd.) ostvarili obilježja tog krivičnog djela. Ova dva slučaja predstavljaju potpunu negaciju vladavine prava.

Predmeti Dženan Memić i David Dragičević su najveće afere u povijesti našeg pravosuđa o kojima je Tegeltija jako dobro upoznat. Radi se o predmetima u kojima, pored sasvim jasnih dokaza da se radi o ubistvima i dokaza koji jasno vode do ubica, država toleriše opstrukcije Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo i Okružnog javnog tužilaštva u Banja Luci, koja svjesno i namjerno krše član 2. i član 3. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (EKLJP), kojima se štiti pravo na život i zabranjuje nehumano postupanje tj. sekundarna viktimizacija žrtava.

U BiH je EKLJP nadređena čak i samom Ustavu BiH i mora se primjeniti na sva ljudska bića bez diskriminacije, a sve u skladu sa članom 14. Konvencije (zabrana diskriminacije). Članom 2. Konvencije, zajedno sa članom 1., se garantuje da se svačije pravo na život štiti potpuno jednako. Dakle, ovdje je država BiH na velikom ispitu jer rješavanje ova dva slučaja može zauvijek zaustaviti vjetrenjaču protiv koje se mi borimo. Ovo govorim iz razloga što, prema standardima Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu (ESLJP), odgovarajuća istraga je ona koja se vodi u skladu sa okolnostima slučaja i, u skladu sa mogućnostima tog konkretnog slučaja, takva istraga mora dovesti do identifikovanja počinitelja krvičnog djela i njihovog kažnjavanja.

U slučajevima Dženan Memić i David Dragičević te mogućnosti postoje, ali je odgovarajuća istraga blokirana vođenjem lažnih istraga (na osnovu podmetnutih tragova, lažnih vještačenja i svjedočenja itd.) i to o trošku građana kao poreskih obveznika, taj ceh plaćaju građani BiH.

VSTV, kao državno tijelo je zaduženo za uspostavljanje nezavisnog, nepristrasnog i profesionalnog pravosuđa, dok su ovakvi postupci od strane VSTV-a izostali, no ovim postupcima je samo dodatno potvrdio tačnost navoda suca Reinharda Priebea, koji je u jednom od zaključaka u izvještaju iz decembra 2019. godine naveo da niti jedan od četiri postojeća pravosudna stuba ne funkcioniše adekvatno, a u kojem izvještaju se navodi i čitav niz drugih zabrinjavajućih nedostataka vladavine prava u BiH.

Najveća odgovornost leži upravo na VSTV-u koje je umjesto tijela koje rješava problema postalo samo problem za funkcionisanje pravosuđa, kako je to naveo sudac R. Priebe.

Izvještaj o stanju u bh. pravosuđu njemačkog suca Reinhard Priebea, koji u svome Izvještaju, a objašnjavajući široke ovlasti Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV), navodi, da je “tokom proteklih godina VSTV sam postao dio problema, a ne rješenja, i da je propustio priliku da uspostavi integritet“. Izvještaj suca Priebea također navodi, da je „VSTV nakon niza afera u medijima izgubio svoj integritet“, implicirajući na aferu „Potkivanje“ u kojoj je glavni akter te afere upravo Milan Tegeltija, predsjednik VSTV-a BiH.

Visoki predstavnik OHR-a u BiH dr. Valentin Inzko gostovao je 27.02.2020.G., u emisiji „Jutro za sve“ na BHRT-u. Inzko se, gostujući u emisiji posebno osvrnuo na bh. pravosuđe, kazavši, da je odlazak stranih sudaca i tužitelja 2009. godine iz Suda i Tužiteljstva Bosne i Hercegovine bila velika zabluda –  „od tada je sve krenulo niz brdo“ – kazao je Inzko, implicirajući, da je njihov odlazak bio greška.

„Pravosuđe Bosne i Hercegovine krenulo je niz brdo. Problem je Visoko sudsko i tužilačko vijeće Bosne i Hercegovine“ – zaključio je Visoki predstavnik u BiH Valentin Inzko.

Tako će Milan Tegeltija potvrditi sve ono o čemu se naveliko pričalo, da je „VSTV BiH, kojim rukovodi, bez kriterija, postala institiucija, koja promovira „opasne pravosudne viruse“, odnosno nestručne, politički podobne, osramoćene, nekredibilne, diskreditirane i potkupljive pravosudne kadrove, kakva je i sama njegova prijateljica Dalida Burzić.

„Sasvim je jasno, da je jedino rješenje za izlaz iz ove situacije „novi VSTV, novi Zakon o VSTV-u, izmjene Zakona o krivičnom postupku i rješavanje slučajeva Memić i Dragičević, poslije kojih ništa više neće biti isto“ – kako je i kazao jednom za medije odvjetnik Feraget!

Gospodin Saša Magazinović, zastupnik u Zastupničkom domu PS BiH, je prije nekoliko dana u Parlamentu BiH prilikom rasprave o aktuelnom stanju u bh. pravosuđu ispravno zaključio da zemlje u tranziciji svoj put završavaju tako što se očiste od korumpiranih političara i korumpiranog pravosudnog ološa.

„Efikasnost“ Tegeltijinog pravosuđa najbolje je potvrđena u Parlamentu BiH: Činjenica da nijedan zastupnik dana 16.01.2020.g., u Predstavničkom domu PS BiH nije podržao izvještaj o radu VSTV dovoljno govori o potpuno urušenom kredibilitetu ove krovne pravosudne institucije u našoj zemlji. Preduslov efikasnog i normalnog pravosudnog sistema jeste povjerenje u njegovu nezavisnost i pravičnost, no ovaj saziv VSTV-a na čelu sa Milanom Tegeltijom učinio sve da već duže vrijeme ni građani, ni stručna javnost, ni predstavnici međunarodne zajednice nemaju ni minimum povjerenja u pravosuđe.

“Umjesto da jača i brani kredibilitet pravosuđa što mu je i posao, VSTV je zapravo uradilo suprotnu stvar. Neprofesionalnim rukovođenjem i nizom zapanjujućih afera su faktički uništili kredibilitet pravosudnim organima. Jedina normalna stvar nakon toga jeste da svi članovi VSTV, a prije svih Tegeltija, podnesu ostavke. Predsjednik VSTV je u posljednje vrijeme uporno spinovao, tvrdeći da samo SDA ima nešto protiv VSTV. A istina je zapravo da niko više u ovoj državi ne vjeruje VSTV-u i Milanu Tegeltiji. Zastupnici u Parlamentu to jasno dali do znanja. Pokazao je to i izvještaj gospodina Reinharda Priebea, u kojem je utvrđeno da je ovakav VSTV rak-rana pravosuđa, što će vam potvrditi i građani“ – kazao je Adil Osmanović, zastupnik u Parlamentu BiH.

Josip Šimić-Đinđić

Most Popular

To Top