TOP SECRET

KO JE FIKRET(EN) MUSLIMOVIĆ: Rijaset treba osloboditi iz kandži KOS-a

S kim god su me upoznali Brdar Mensur i Osman Brka morao sam prati ruke poslije rukovanja sa dotičnim personama. Najdulje sam izdržao da nisam morao posegnuti za kabašom je prijateljstvo sa generalom Fikretom Muslimovićem

S kim god su me upoznali Brdar Mensur i Osman Brka morao sam kabašom prati ruke poslije rukovanja sa dotičnim personama. Najdulje sam izdržao da nisam morao posegnuti za kabašom je prijateljstvo sa generalom Fikretom Muslimovićem. Tako me je jednog dana Brdar odveo kancelariju gdje je ordinirao Brka da bi me upoznao sa jednim “važnim čovjekom.” Bilo je to nekog ljetnjeg dana s početka agresije na BiH kad sam jedva uspijevao dolaziti do Centrale SDA od silnih granatiranja sarajevskih ulica. Čovjek se predstavio kao Fikret Muslimović, jedan od oficira JNA koji je prebjegao na našu stranu. Odmah sam “upotrebljen” da pišem portrete bivših oficira JNA poput njega i objavljujem ih u Muslimanskom glasu. Ovo je samo na prvi pogled bio lahak zadatak, jer je bila bačena velika anatema na te ljude zbog uniforme koju su nosili. U narodu su bili popularni njihovi seoski i mahalski komandanti.

Bošnjački Napoleon Fićo

Za sve ratne zadatke dobivao sam komplimente za vrhunski dobro odrađen posao, kao i za ovaj. Valjda zbog toga ću dobiti i novi zadatak od Zijada Ljevakovića, profesora iz GHB medrese, kojeg je Brka povezao sa Muslimovićem. Bila je to analiza stanja u jedinicama Teritorijalne odbrane (TO) u Sarajevu koju je sačinio Muslimović. Mislim da je negdje bio ubijen jedan borac, prezivao se Gagula, zbog pljački granapa i drugih radnji i stanova od strane pripadnika TO. To je Muslimović iskoristio kao povod da bi sačinio vrlo uvjerljivu analizu potkrijepljenu preciznim informacijama o masovnim pljačkama u gradu. Ali, niko od njih to nije mogao doturiti do rahmetli Alije Izetbegovića, jer im je Bakir, koji je bio pod utjecajem mahalskih komandanata, bio blokirao pristup kabinetu vrhovnog komandanta. I taj zadatak sam završio “vrhunski” uspješno. Zašto sam to uradio? Zato što sam shvatio koliko je Aliji bilo važno da imamo prave oficire i pravu armiju, a ne stranačku falangu.

U toj dramatično-tragičnoj havariji kakvu je grad trpio u svakom pogledu, morali samo ideju države sačuvati na površini pučine kao dasku palube razbijenog broda nakon brodoloma. Muslimović je bio takvih pogleda i u tom pravcu je želio usmjeriti transformaciju TO-a i ustrojstvo Armije BiH.

Tako sam cijeli rat “bio na vezi” sa Muslimovićem. Pošto su mu mediji pripisivali fantomsku moć KOS-a, mnogo puta sam i sam doživio razne neprijatnosti i bio prozivan zbog njega. Šaputalo se po zgradi Centrale SDA da ga Omer Behmen želi likvidirati, a Ramiz Delalić mu je bio zaista upao u kancelariju i prijetio mu pištoljem.

Ja nisam imao dilemu kad je bilo u pitanju birati između znanja i iskustva koje posjeduju bivši oficiri JNA i patriotizma i hrabrosti lokalnih komandanata, davao sam prednost bivšim oficirima. Muslimović je bio bez premca među oficirima kad je u pitanju obrazovanje. Zato je bio uzdanica KOS-a i proglašen je najboljim studentom na Vojnoj akademiji mladih KOS-ovih pitomaca. Navodno mu je kao takvom osobno Josip Broz poklonio pištolj s posvetom.

Od silnih njegovih analiza i zapažanja sačinio sam mu i izdao knjigu “Kako su nas slagali.” Poslije objavljivanja te knjige imao sam ozbiljne sumnje i zazirao sam malo od Muslimovića. Pisanje knjige bila je moja ideja da ga “navučem” da “propjeva” o tajnama KOS-a. Niti jednu jedinu informaciju te vrste nisam uspio iščupati mu iz usta. To sam smatrao osobnim neuspjehom dok nisam shvatio kako niko, pa ni Alija, ne instistira previše na tome da bivši oficiri JNA prokažu pripadnike ili mrežu KOS-a. „Trebamo svakoga upregnuti da izvučemo ova kola iz blata“, sugerirao mi je Alija da imam razumijevanja za takve ljude.

Nemam nikave sumnjive informacije koje bi me odvele na tragove Muslimovićeve kolaboracije i suradnje sa bivšim drugovima. Tek u tri slučaja bih ga mogao sumnjičiti za radnje te vrste. Znam da je isljeđivao oficire JNA zarobljene u Dobrovoljačkoj i da je nekima od njih „tutnuo“ malo para u džep. Tvrdili su mi pratioci da bi se tokom pregovora na aerodromu sastajao sa Milanom Gverom dok su istovremeno išli u toalet. Ja ne vjerujem u priču Irfana Ajanovića da je na spektakularan način pobjegao iz srpskih zatvora. Vjerujem da je Ajanović “pušten” nakon nečije tajne intervencije. Ajanović mi je toliko napadno hvalio Muslimovića, citirajući nekog oficira KOS-a koji ga je isljeđivao u zatvoru, kako se agresorska vojska više boji samog Fiće nego cijele butum Armije BiH, da sam posumnjao da Ajanović tako uzvraća onome na čiju je intervenciju oslobođen.

Muslimoviću je bilo veoma važno da baš ja to čujem od Ajanovića jer je znao i iskusio moje prisne relacije sa Alijom. S jedne strane samo sam ja mogao anulirati toliku personalnu mržnju koju su njegove kolege imale prema njemu, a s druge strane u njemu je kao takvom kakvim ga je Ajanoviću opisao njegov bivši drug, čučao bosanski Napoleon. Da, nakon rata Muslimović mi je jednom povjerio da je Alija namjeravao smijeniti generala Rasima Delića i postaviti njega za komandanta Armije BiH, ali se boja žestoke medijske reakcije. Ne znam i ne vjerujem da je Alija ikad imao takva razmišljanja, ali to nije ni važno koliko je važno priznanje da je on sebe vidio kao bošnjačkog Napoleona.

A koje su stvarne Muslimovićeve bitke i gdje je stvarno njegovo ratište? On je učestvovao u svim raskolima i sukobima koji su vođeni unutar bošnjačkog korpusa kako vojno-policijske, tako i vojno-političke naravi. Da, sa Abdulahom Konjicijom izvršio je smjenu Sefera Halilovića sa mjesta komandanta GŠ OS BiH. Navodno je već tada spriječen prvi pokušaj vojnog udara.

Potom učestvuje u sukobu i raskolu unutar KDB Preporod da bi ga odbranio od preuzimanja od frakcije koju je predvodio Rusmir Mahmutćehajić, jer ga je sumnjičio da je bio ideolog Seferu Haliloviću, koji je skupa sa Ejupom Ganićem, navodno, bio planirao izvesti vojni udar kako bi svrgnuli Aliju sa trona.

Nakon podnošenja ostavke tadašnjeg premijera Harisa Silajdžića, zbog pada Srebrenice, Muslimović je napisao skandalozno pismo i odaslao ga svim korpusima u kojem osuđuje Silajdžića za izdaju. Pismo je izazvalo takve tenzije da je stanje u jedinicama bilo na ivici oružanog sukoba.

Dok se bavio ustrojstvom Vojske Federacije, Muslimović je djelovao kao normalna osoba. Sa odlaskom u penziju počinje pisati knjige, sebi i drugima. Napisao je knjigu Osmanu Brki o SDA-u kako bi se ulastisao Sulejmanu Tihiću i postao šef stračankog agitpropa. Tihićevi dušmani su bili Haris Silajdžić i Mustafa Cerić, a povremeno i Fahrudin Radončić. Prvi veliki poduhvat Muslimovićevog agitpropa je otvoreno pismo Irfana Ajanovića tadašnjem reisu Ceriću u kojem ga ovaj naziva mafiozom. Pismo je bilo objavljeno sa tabloidskom preporukom mega-turbo-extra eskluzivne priče. Cerić će tužiti Ajanovića za klevetu i izgubiti sudsku parnicu jer je Bakir Izetbegović kao pozvani Cerićev svjedok svjedočio u korist Ajanovića. Ovo je bila zaista velika blamaža Cerića.

Zanimljivo je da su Brka, Ajanović i njima slični SDA-ovi metuzalemi kojima manipulira Muslimanović, slično govorili i protiv Bakira Izetbegovića kad je obznanio kandidaturu za predsjednika SDA na 5. kongresu.

Na isti način, jer su pisani istim tabloidskim stilom, već dulje vrijeme iz SDA-ovog agitpropa objavljuju se pamfleti i štampaju knjige protiv Radončića.

“Marš iz moje kancelarije!”

Koliko znam do sada su samo dvojica oficira Armije BiH priznala, i to tokom istrage nakon hapšenja, da su pripadali i tajno radili po isntrukcijama KOS-a. Radi se o Seferu Haliloviću i Sejadu Rekiću. Pored njih Muslimović se eto, preko majora KOS-a Mustafe Čandića, usudio otkriti naciji da je i Fahrudin Radončić radio za KOS.

Kad je to objavila Slobodna Bosna došlo je do sudskog spora zbog čega je Muslimović došao u moju kancelariju sa molbom da utječem na Radončića da prihvati nagodbu i odustane od tužbe. Pozivao se da ima dokument kojim se dokazuje Radončićeva suradnja sa KOS-om. Iz puke radoznalosti zamolio sam ga da mi pokaže taj papir, što je on odbio. Šokiran takvim postukom kako nema povjerenja u mene i koliko je nezahvalan za sve što sam učinio za njega, podviknuo sam: “Marš iz moje kancelarije!” Da, vrlo grubo sam istjerao nezahvalnika i tako za sva vremena prekinuo svaku suradnju i komunikaciju s njim!

Sve ovo govori da taj, kako se samohvalisavo predstavljao veleumni vojni strateg, koji je kao takav, eto, za dlaku mogao postati i prvi čovjek Amrije BiH, već odavno ne piše knjige s vojnom tematikom. Jedan od razloga je što izdavači bježe od Muslimovića kao autora, ali glavni razlog je što je Muslimović došao u priliku da bude nacionalni ideolog bošnjačkom režimu. Zvanično je Muslimović krunisan i promoviran u nacionalnog ideologa prilikom promocije njegove knjige “Mislilac i državnik Alja Izetbegović.” Muslimović je jeftini kompilator koji se koristi jednostavnim klišeom naučenim u vrijeme stvaranja kulta ličnosti Josipa Broza. Zato u Muslimovićevim knjigama Alija “mislilac” sliči na “državnika” Titu “k’o jaje jajetu.”

S druge strane ovaj čovjek je drilovan da djeluje u pravcu neprijatelja; ako ga nema, mora se izmisliti! Azimut pravca cijevi haubica morale su biti u pravcu Bugarske granice!

I pored svega što znam o Muslimoviću, pa sam ga sažalijevao zbog straha i srama koji je preživio kao anatemizirani oficir KOS-a, definitivno sam bio šokiran saznanjem da je bio prisutan na jednom sijelu na kojem se raspravljalo o potrebi mirenja Hasana Čengića i reisa Huesina ef Kavazovića. Zašto? Zato što baš islam u svom biću etike jednako koliko poznaje i zagovara teobu/pokajanje kao intimni gest i stav, toliko javno insistira na lustraciji! Po takvim islamskim gledištima bivši ateista, poklonik komunizma i aktivni progonitelj vjernika, posebno muslimana, kakav je bio Muslimović, ne može imati nikavu funkciju niti predstavljati autoritet u poslovima vjere!

Jer znam da je kao oficir KOS-a, uz Simeuna Tumanova i Acu Vasiljevića bio veoma aktivan 1983. godine  na raskrinkavanju “muslimasnkih nacionalista” u vosjci. Tada je uhapšen i osuđen vojnik hafiz Muhamed Čajlaković zbog veze sa osuđenima iz grupe tzv. “muslimanskih nacionalista.” Muslimović je osobno isljeđivao Ahmeda Fetića, brata Rifate Fetića, šefa kabineta reisa Kavazovića. Dakle, nije da se ne zna za Muslimovićevu ulogu u progonu muslimana. Ipak, zbog fascinacije Zijada Ljevakovića, aktualnog savjetnika reisa Kavazovića, da Bog upravlja svijetom preko obvaještajnih službi, Fikret Muslimović je pozvan na sjedeljku na kojoj se raspravljalo o sukobu reisa Kavazovića i predsjednika Sabora IZ Hasana Čengića. Na tom sastanku samo Muslimović nije bio tzv. vjersko lice! Odakle ovom čovjeku takve ingerencije i moć? Prije odgovora na ovo pitanje treba konstatirati da je bio akter najozbiljnijih ideološko-političkih sukoba unutar bošnjačkog establišmenta, a da se izvlačio bez ogrebotine. Također je “imao sreću” da samo on od visoko rangiranih generala Armije BiH nije imao nikavih problema sa Haškim tribunalom! Ko je povjerovao da je pobjegao iz JNA zbog politike Slobodana Miloševića i da je na pijaci prodavao zelje, taj će povjerovati i da je Muslimović jednostvano svetac u sivomaslinastoj uniformi!

Muslimović se mogao predstaviti takvim jer Alija Izetbegović, kao ni potonji lideri SDA, Sulejman Tihić i Bakir Izetbegović pitanje lustracije ne da su ignorirali, već su to apriori odbijali staviti na dnevni red kao prioritetno pitanje nacionalne politike. Nakon takvog indolentnog odnosa lidera SDA prema ovom pitanju, pa i prema akterima i pripadnicima tajnih službi, UDBA-e i KOS-a, Muslimoviću su širom otvorena vrata Rijaseta IZ-e!

Zbog takvog odnosa i odsustva vjerničkog dostojanstva, Ivan Trifunović alias Abdulah Numan, može biti muftija muslimanima u Srbiji, kao i jedna prevjerena katolkinja može dijeliti fetve i “skidati glave” imamima u Travniku, bastionu selefizma.

Kao pouku onima koji (moju) po(r)uku žele primiti, podsjetit ću muslimane na primjer Vahše, ubice hazreti Hamze. On se kao zločinac pokajao i primio islam. Kao takav došao je kod Poslanika, s.a.v.s, i zatražio oprosta. Poslanik ga je odbio rekavši da ne može preboljeti Hamzu, a da je njegova teoba stvar između njega i Gospodara!

Mnogi, zaista mnogi problemi i veliki dever su Bošnjaci imali zbog svog kukavičluka, merhameta i naivnosti. Zbog toga je još jedan takav dever, očito, na vidiku! N. LATIĆ

Most Popular

To Top